Ti putujes sa mnom u istome vlaku zivoti su nasi k'o kule u zraku Al' sudbina tako odlucila nije ja putujem dalje ti silazis prije A rijeci se gube u vrevi perona i dolaze ljudi sto uvijek se ljube Kad putujes s nekim od svjetla do mraka daljine se cine k'o par koraka Otici ces mirno iz moga zivota i mahnut' jos jednom na vratima vlaka I ostat' ces sama na stanici tuge jer srece su kratke a postaje duge
Tekst pesme
