Prosle je noci i posljednje lisce palo s grana na tle ruze su male uvenule nocas ruze, mirisne sve Jedna, tek, ruza mala stoji jos danas tu nekoc je divno cvala sad sjecam se, tek, na nju Jesenska se ruza mala rascvala u vrtu mom na kisi i oluji, svakog dana krijepila me mirisom Kisa nije satrt' mogla malu ruzu, njezin cvijet ali, ipak, iza prvog hladnog mraza morala je, jadna, 'mrijet' Ref. A tuzna kisa dalje lije grob joj pokriva pust skoro ce malu ruzu prekriti snijezak gust Gledam jednu malu ruzu kako vene njezin cvijet k'o mala ruza vene nasa ljubav i ona mora jednom 'mrijet' Proci ce jesen, i zima ce proci doc' ce proljeca znak sunce ce zasjat', a male ce ruze miris siriti blag Nece se sjecat' vise jeseni kobne te tada ce opet morat' uvenuti one sve Ref. I ona mora jednom 'mrijet'
Tekst pesme
