Veceras je u gradu tuga veceras caruje bol svi ga zazivaju al' niko ne zna gdje je Bog U gradu, njih par manijaka se smije al' vecina ih veceras place ispuzale male zmije pretvorile se u koljace Mrtva tijela velika srednja i ona mala moja rijeka je crvena i guta ih Sava Mada ne bi htjela guta one koji su nju gutali sto su se smijali i volili dok su se u njoj kupali Muka je rijeci vidi se po pjeni sto je na obalu izbacuje al' ne moze da izbaci sta zmija u nju ubaci U pomoc stizu oblaci salju kisu da spasi rijeku crvene krvave fleke da lakse oteku Tuzna je i savska sirena jer mrtva su djeca njena treba skoljku za smirenje treba neko objasnjenje Treba joj zraka od tuge se gusi najrade bi na povrsinu pa nek' umre i nek' se isusi Zove svoje podanike zove savske somove daje im naredbu da ljudska tijela spreme u grobove Da se tijela pokopaju najdublje sto se moze i to na uscu kod Dunava tam gdje je ona duboka uvala I tako somovi tijela vuku pozvali su i veliku stuku da tjera druge ribe s puta ko nece se sklonit stuka ga proguta A na uscu za to vrijeme po naredbi sirene ribe napravise grobnicu za nevinu savsku djecu Tijela su pokopana sad je red na Dunavu da u Crno more odnese fleku krvavu
Tekst pesme
