Drvo

Tijelo zemlji nek´ je zrno dusa preseli u drvo u tisinu svojih godova Kao paucina ispletena sva su lica, sva imena samo svijetla noci brodova Mogu biti bor na vjetru sam u mraku, sam na svijetlu drvo u tisini sume jer me sume sve razume Mogu biti to sto jesam zabludama svojim tesan zivo drvo ispod kore cekam ruke da me stvore Da bih bio bez svog broda spokojan, kraj divljih voda sibice, sto nocu vide bijeli stap sto zna gdje ide Biti jedna od dasaka koja hoda, od koraka odskrinuta vrata sobe Pustam svijetlo ste te zove k meni, sto te zove k meni Ref. Pusti ljubav, da prolista na koncu, cista k´o sunca trag pusti Boze, da je slavim u te ruke stavim dusu za kraj Kad me vrate zemlji crnoj dusa preseli u drvo u tisinu svojih godova U tom casu pomirenja sve su krivnje, ponizenja jeka iz dalekih rovova Vec sam bio trn u oku batina o desnom boku vec sam bio stup od srama sto na vijeke mora s nama Vec sam bio kundak puske gurnute u ruke muske ostar iver ispod koze napravi me boljim, Boze Daj, da budem tu, za ptice svoga neba prognanice ne, bas to u nama dise i od ljudi pravi kise Daj, da budem okvir slika od svih mojih saputnika slika, sto na grudi stiscem suste kao suvo lisce A na slici moja mati mladja, no je mogu znati jos je dijete sto prkosi dok u sebi dijete nosi Jedna slika oca moga u samocu gura sloga sto na pozdrav dize ruku salje nijemu oporuku k meni I evo, ja na rubu sume djeca pale stare gume plamen, sto se nebu penje mjesto cuvat ce za mene Mjesto gdje je sapat krila nocnih ptica i leptira ptica, koje grade gnijezda dusi starija od zvijezda Tu su ispred kuce moje i ta sto kuca, znamo ´ko je ja sam zemlja, duh je ptica ja sam zemlja, duh je ptica samo Bozja pozajmica meni Ref. Pusti, Boze, da te slavim u te ruke stavim dusu za kraj