Sjecas li se, moj Srbine brate, sve su muke udarale na te koliko te razdiralo rana od Kosova do danasnjeg dana niko skuplju ne plati cjenu istorijskom krvavom vremenu u septembru devedeset pete plakao sam kao malo djete Izbjeglicke krenuse kolone, sa vjekovnih ognjista nas gone tad je srpska seoba pocela iz Vakufa i okolnih sela Boze mili, velikog uzasa, kolona je duzinom Vrbasa crn gavrane, bjezi i ne gaci, stoji vicka zena i nejaci Medju njima ima invalida, sakatije i bez ocnog vida pa je mjesto napravljeno njima u starijem autobusima mlade majke s djecom u narucje napustaju svoje rodne kuce Srpska nejac sto sudbinu kune, kamionske prikolice pune trpaju se srpske porodice na traktore i na prikolice jadna celjad i bosa i gola tiskaju se na drvena kola mnogi idu u koloni pjeske pred uzasom tragedije teske Bjezi narod u panicnoj muci prema Jajcu i ka Banjaluci kad u selo dodjose Bravnice presjekose put im haubice i neduzne u zbjegu civile rafalne su paljbe ustavile popadase ranjeni civili, neko mrtav, neko ranjen cvili Nikog nema pomoc da im pruzi, a iznad njih crni gavran kruzi autobus bjese glavna meta, rafalna nam paljba izreseta a u njemu, majko moja mila, osamdeset bilo je civila Medju njima zavlada panika, poce jauk teskih ranjenika ranjeni se puzeci izvlace, djete majci u narucju place poneko se spasi i iskoci da o ovom uzasu svjedoci dok ranjena majka uz jecaje svoju djecu kroz prozore daje Da bar neko tesku smrt izbjegne ako ona ranama podlegne usred ove panicne nevolje planu mina iz dusmanske zolje autobus odma' se zapali, stade jauk nemocne celjadi bespomocni u vatri se peku po treci put u istome veku I za ovaj zlocin sad se krije, niko za njeg' odgovar'o nije sve je ovo kratka epizoda o stradanju srpskoga naroda a iz price zivijeh svedoka o nedjelu ljudskih krvoloka
Tekst pesme
