Svaka rijeka svome uscu tece svaka ptica leti jatu svome svako nekom u zagrljaj krece a ja, slomljena srca, nemam kome Noci tamne, zvijezde jedva se vide ponekad mislim nema ih vise zora se budi, kisa s jutrom ide oblacno nebo, jesenje liju kise Tuzna su jutra i sve noci moje rijeke su mutne, a gnijezda prazna pozutjelo lisce, nebo sive boje jesen je dosla, srce za tugu sazna Ref. Jesen zivota na vrata kuca tuga se u srcu skrila zivota mog zalazak sunca umorni starac slomljenih krila Hej rijeko mutna, svome uscu teci na obali tuge ostacu sam ptice kad vidis zasumi i reci prosle su noci, jos nije osvanuo dan Zivot ko rijeka svome tece kraju prolaze ljudi, da li su sretni ne znam posljednje ptice pozdravljaju umornog starca koji ostaje sam A jedna ptica bez jata luta slomljenih krila, niko je nije cek'o stize jesen i kraj je njenog puta ostade s tugom, a sreca ode daleko Ref.
Tekst pesme
