Tri sata popodne, pokazuje moj Rolex na semaforu stojim, a pored mene bus ko u zooloskom vrtu, gledam izumirucu vrstu izguzvana lica zure mi u bemburu Sa Ray Banom na nosu zalim frustriranu masu njihov me pogled baca u bed zato okrecem glavu na drugu, ljepsu stranu jer dusa mi ne podnosi tuzne prizore Sutra sam vec u crkvi, na malom pranju savjesti jer moje veze sezu ravno do neba u navali humanosti, pomolit cu se i za njih nakon cega slijedi tecaj tenisa Ne mogu ih gledat' vise, ukljucujem air condition polako, da me vide pice iz busa konacno spas, zeleno je, dodajem gas i nestajem a gomila me gleda kao zlocinca Penzici novi i penzici polovni dozivotne zrtve javnog prijevoza blesavi od znojenja u kutiji jos dva radna vijeka do ficeka Gomila plazi po bljuzgavoj stazi i s gadenjem gleda metak sto prolazi 4x
Tekst pesme
