Iz tramvaja se cini da tvoj neboder vec spava pitas me da li cu te otpratiti do stana Nocu je kazes opasno prolaziti hodnikom sve se rjede u pomoc otvaraju vrata Ref. Nervoznim prstima na radiju trazis stanicu glas koji ce sapnuti da nisi jedina Ali sve sto cujes je hipnoza uljuljkivanje kastrati u modi i buka strojeva Zato ne pitaj me Kako smo to postali usamljeni u gomili pomozi mi vjerovati da ovdje nisam jedini Pricas mi o strahu da budes ziva zakopana u zlatnoj sredini izmedju katova Gdje kroz tanke zidove cijelu noc odjekuje smijeh napusenih klinaca i skripa liftova Ref.
Tekst pesme
