Na svakom trecem kucnom broju po jedan kafic preko noci i par kubika modrog dima vec gusi srce, grize oci A ja se pitam, sasvim zbunjen kako da udjem sam s gitarom znam da je dzuboks tamo stao i sto bi fliper s mojom parom Ref. 2x Jer ja, ja sam covjek bez kafica jedan od zadnjih takvog soja ja nemam svoju marku pica tu licnu kartu srednjeg sloja I dok me vlasnik mrko gleda na drugoj strani barikade naginjem brzo svoju lozu pod urom koja vrijeme krade I tad se pitam, sasvim zbunjen sto mi od starog drustva osta tek neki znanac koji zuri na jednu s nogu i zbogom dosta Ref. 2x Jer ja, ja sam covjek bez kafica koji sanja neko proslo doba a to je novac bez pokrica na ovoj berzi lakih roba I tko da mi kaze sto me ceka nad soljom gorke, tanke kave tko da mi vrati njene oci zvijezde u noci i vlati trave I sad se pitam sasvim zbunjen sto vrijedi sjesti i dobro jesti i pod platnanom koja lista poneku lijepu zenu sresti Ref. 2x Jer ja, ja sam covjek bez kafica jedan od zadnjih sto se nadje dok trazim ruke sto mi masu ko zadnji putnik s neke ladje
Tekst pesme
