Iznad mene streha od trske u ljetnoj basti neznanog kafea na moru Ponoc je prosla i posljednji gosti odlaze polako nestaju u noci Kao da plaze prema pucini po bjelom pijesku sjedim sam i zurim u more I mjesec koji se sastaje sa otokom negdje u daljini Ne zelim nikog i nista u ovom trenutku jer ispunja me samoca koja tako prija Vec odavno nisam ljubljen i ne znam vise kao ljubav grije Samo blijedo sjecanje na nju me vraca lomi i opet uzdize Hocu da zaboravim na sve i da opet zivim i volim kao svi drugi Veceras sam samo svoj sa svojim mislima i mastom i to bar mogu da cuvam Jer znam da mi niko nece oteti sjecanje na nju odjednom cujem hrapav glas i osjetim dodir ruke na ramenu Kaze mi hoces malo iz boce cugnuti to bjese neki pijanac koji me vrati u stvarnost I tada i ja lagano odlutah u mrak mrak, mrak, mrak
Tekst pesme
