Vedro me nebo dira plavom bojom, bojom od safira rana me rosa s kamen zivca studen vodom pojila bilin me mlikon moja mater Dalmatinka dojila Sada gledan svoga sina bilog tica, bilog galeba ca bi tija vec poletit al' mu krila nisu naresla Pa se pitam di ce sutra ta sirota, nasa dica oce li sa svog praga odleprsat poput jata tica Ref. Ne prodajimo stare kuce proplakat ce nasi didovi sa onoga drugog svita kad nas s tugon budu gledali Ni zagoru a ni skoje taki novci nigdi ne postoje ma nema cijene nema cijene bili kamen zlatno sunce Dalmacije moje Ref. 2x Dalmacije moje
Tekst pesme
