Recitacija

Zatvoren u mastu, sobu u crnom plastu gledam sliku, to nije slika to je prozor moje sobe sto nestaje kroz maglu ko su ta lica, ma ko su ti ljudi cudni oko mene ma ko mi to hoce sudit, a ne pozna ni sebe Cije su to rijeci, moje ili tvoje, ja vise ne znam cijelo vrijeme jedni drugima krv pijemo, ali jos sam zedan k'o da trebam tudju nesrecu da pjevam, to ne razumijem lirika para papir, pa tinta dodje da ju ubije Zasto trudit se, pitam se, zasto gubim se, cujem vristanje to nije vristanje s nastupa, nasred ulice neko vristi nalupan ko je to, vidim ga uzima mi rijeci, ja otvaram usta, on govori ljut sam, to su moje rijeci, a ljudi su zlotvori Ubrzani koraci, to nije covjek, to je dijete, nasred ceste cujem jecaj, nece prestat, pocnem bjezat, k'o da ne znam k'o da me ganja zivotinja bjesna, u biti to i je zivotinja ljudski grijeh, prokletsvo, sirotinja sve u jednom Prati me stopama, ko sam ja ruke iste vise nisu, je l' to krv, uzimam krpu cistu zivotinja je ranjena, s licem djeteta, nevinog poput andjela Ja brisem ruke, ne to nije krv, to njena suza je jesam li ja kriv Boze zasto tuzna je ruke pruzam k'o da ustat ce al' nece, pada tiho, k'o list na jezero maksimirsko, da ljudi s maskom nismo Da l' ljudski naglon tiho, tiho, tiho ubija nas ma kakav nagon ljudski, nije tih, cuje se na glas to su rijeci moje, moje rijeci, zasto krades mi ih prokleti lopove skini mi okove, ja kriv nisam, ogorcen na svijet, tesko je disat Lovac postaje lovina, ne kuzim onda di sam, to su rijeci moje, ostavi ih ovdje i sve priznaj, jer ni ja ne znam odgovor ako me pitas, ne znam, ali rijeci su moje to znam jedino sto znam, rijeci su moje