Hodali smo dugom cestom po tmurnom nebu nad planetom gdje za drugo mjesto kupas se u srebru njena kabanica i crn kisobran niz koji klizi kapljica nade Munje sijevaju, krajickom oka me pregledava iako i sama znade, ovo je zadnja stanica prima me za ruku i pita je l' ovo stvarno kraj puta il' je tek pocetna matrica Crna poput slova ja bijel ka blank na webu ja i ona tvorimo poprilicno dobru zebru pomislih i sjetih se kad smo prvi put pokisli tad mi plemeniti metali jos nisu napeti postali Plave je krvi ali joj na dvoru nesto fali nije cvilidreta i ne voli na svili lezat valjda sam ja predstavljao taj buntovni odmak tek sad u snijegu vidim kolko joj je malen korak Ljubicastu boju je zvala ljubistaca zora na parketu oko nas soba spavaca sunce na stolu, limunada i ljuske od pistaca slike zbog kojih mi u sjecanje navraca Al' ja se ispricavam, vi ne zelite slusat kako su je doticala moja prljava ticala volim pomisljat da sve je farsa sad kad na kraja dana (sam sam kao Gregor Samsa) sempliran panoptik iz pjesme Bogomoljka Ref. Vrijeme se lako pretvori u nevrijeme ljubav se ne gubi, ljubav mijenja oblik povici vriska i pomisli nistavne otisci otiskani, a obrisi obrisani Kol'ko je vremena proslo od prvog pogleda volio bih da sam brzi, dok u glavi sve poredam na odgovarajucu policu imam gace na pruge i sa stapom sepam po bolnici u odijelu iznosenom Glasnice sve tanje, a vrijeme potroseno suze od blata jer meni ti plemeniti metali jos nisu napeti postali nosim rupu oko vrata u kojoj nesto fali Ref.
Tekst pesme
