Pita´ces mi oci da te ciliu vidin da se, u nevera, sav u tebe sklonin pruzi´ces mi libar, tvoju ric da slidin pita´ces mi jubav, da ti je poklonin Bi´ces za me uvik ona tvrda stina ca mi zivot kroji, ca mi sidro cuva dili´cemo svitlost dok je u lozi vina grija´ces me tilon, dok je sna i kruva (sna i kruva) Ref. Otvori mi svoje dvore i iznesi vino, kruv i sol nek´ se s nama ljulja more i podili posteju i stol I daj mi jos svoga zlata svaki uzdah, svaki Bozji tren i otvori, siron, vrata da u tvome, da u tvome krilu pocinen Da ti dane svitla posipjen tek cvicen sve najlipse rici po tvon glasu stiman priko cile vale ime tvoje vicen o´ tvoje san vire i kad zabestiman Ref. Da u tvome krilu pocinen (pocinen)
Tekst pesme
