Jos me bura Velebitom nosi stazon sivog stinja niz gromade vrti me i baca grubo priko kuka, kroz proplanke Jos me bura Velebitom nosi jos mi dusa place, moli, pati pamti'cu te, i u snu te zvati to ce samo Dalmacija znati Ref. Jesenja je bura bacala sa grana zadnje zuto lisce nasih dana stidljivo je sunce suzu pustilo ono je u mome oku bilon Moje su se usne susile planina je plakala sa mnon tjesila me snagon majke pricala mi, prid san, bajke Jos me bura Velebitom nosi stazon sivog stinja niz gromade svoju tugu ja prkoson kosin roson svjeze pokosene trave Ref. 2x
Tekst pesme
