Stani mi u stope i moje cipele pronosaj skini taj povez i gledaj mojim ocima zaplovi u moru snova bezbojnih i vidi sta znaci bit' dijete devedesetih Okusi strah, bol, mrznju i barut i zivi u toj nadi da ce sutra ipak svanut na sekund nosi teret mojih rana dok grad ti sapce pricu jezikom oziljaka Osjeti bol i na licu suze skorene kad cijeli zivot jedes tudje ogriske serem se na korice crvenog pasosa ja sam ja, ne zivim pricu svojih staraca Nemamo nikakav razlog gledati nazad pa samo da vam kazem "Ne racunajte na nas" nisam tad rasto, necu nista pricat al kakav Kusta, kakav fildzan viska Ref. x2 Crni leptiri su mrtvi moje lipe ne cvatu a neki novi klinci odrastaju u paklu zaboravio sam juli a vozovi odlaze zivim svoje vrijeme a ne tudje utopije Pored radija sam sjedio ko dijete niko nije nameto svoje ploce i kasete cuo rep zvuk i stisno crveno dugme presnimivsi tako tamo neko Bijelo Dugme Staroj nije smetalo "Ovo je sine tvoje vrijeme suze nad prosutim mlijekom ne vrijede ukljuci svoj mozak, idi dalje nego ja zivi sad, ali iz proslosti uzmi sve sto sija" Zgazene cikove i ugasene baklje bacis u smece jer zivot ide dalje drzi svoj plamen i na njemu radi marljivo sve dok taj plamen, ne postane bljestavilo Prije je bilo bolje, ali sta ja imam od toga kad zivim u raljama svog vremena i prostora baruta i otrova, lanaca i okova je li za ovo proslost bila podloga S ovim raspolazem i gradim svoj dvorac necu nicije jucer, jer je nemoguce i vozdra moja je drzava, pa kakva god da bila imam ljiljane, Dzeku, tornjaka i piramida Imam kurava i debila, cigana i psihopata to znam, al ne znam, gdje je nestala petokraka noz pod grlo mi je od zivota samo okrajak to znam, al ne znam, gdje je nestala petokraka Ref. x2
Tekst pesme
