Smijesnoga lica sami padamo svatko na drugom kraju svijeta zapetljanih tijela umor skrivamo Koliko potrosenih prica pune ulice papira pokidanih istina Snovima trosili smo ceste i ma da se ne smije u sebi dugo sutjeli Miris prve jeseni kroz otrovane noci kad je sjecanje na strazi je ne prolazim Tada vagoni puni srebra ni rijeke zlatnog praha nece jutro potkupiti A vjetar nosi na lakim usnama miris prve jeseni Ref. 2x O, govorim u snu Ref. 4x
Tekst pesme
