Pred moja je vrata dosla polako tiho i najtise rekla je druge je voljela tako al' mene najvise Ona je neka lagana prica lazljivih usana a ja sam od onih koji se ljube ako se zaljube Davno bilo je, za nas oboje kao jedno tijelo ispred ogledala sve bih mijenjao kada me netko podsjeca da zadnji put me je poljubila Sve ce to proci, bar tako kazu lazu iz navike ne pomazu jutra ni staklena zvona vjetrovi Afrike
Tekst pesme
