V rano jutro, prije sunca kad i galebi jos spe tekal je vavik k njoj ona mu j' bila se Pa je gladil drvo drago i povedal joj o moru ziveli su skupa va svojen sne Jedno j' jutro zavavik zaspal ni imel ki poc' k njoj cul san kako j' skeram plakal jos ni dobila ni ime ni broj Nikad ni dosla do mora noniceva jubav stara nikad ni dosla do mora noniceva pasara Ref. Ona ga je cekat' znala da je srcen, z dusun stori da joj klade si madiri i napravi joj pajoli Da joj ziplete verzine i vesla na njih veze ta drvena dusa stara noniceva pasara Ref.
Tekst pesme
