Ne mogu zaspat´ u ovoj tisini tvoj glas se samo otima u tami odnekud tiho proleti kroz sobu i samo sapne - previse smo sami I, onda opet, krene, pa se vrati koliko puta sve zavrsi tako ne bjezim od tebe, ja bjezim od sebe a to boli, boli tako jako Ref. Volim te vise, vise, no sto smijem a znam da nije, koliko ti treba jer, moje srce slabo, slabo drzi mjesto sve mu je malo, ispod ovog neba I kada odem, ostavljam te samog na pustom polju, u kom´ nemir vlada dok dijelim zivot, lutanje za mene tebi u svemu ostaje tek nada Ti si dom topline, ja vjetar, sto luta cudan putnik, koga tek daljina mami kada sam uz tebe, ja bojim se svjetla pa se krijem, negdje, u vlastitoj tami I, mozda, jednom, kad me umor stigne dodjem, bez straha, tu, na tvoja vrata i pokucam tiho, da ne cuje nemir i samo udjem u kavez od zlata Ref. 2x
Tekst pesme
