Bjese ljetnje vece palo sunce s neba odlutalo i zaspao val a na pjesku ispod stjene grlio je nju i mene neki topli zar, tihi maestral Katkad tamo iz plave tmine nad livadom od pucine gledao bi nas obasip'o nasa tijela suhim zlatom svog fenjera ljubio joj lik svetionik, svetionik A nocas me more pita bas na istom zalu tom u zagrljaju mjesto s kisom zasto ne dodjoh sa njom Ref. 2x Kad god padne nocna tama ona negdje mozda luta sama koraci joj i ne znaju da ja idem, da me sjeti na nju na njen dragi lik, svetionik Ref. 2x
Tekst pesme
