Njene rijeci, k'o rijeci stranca kad trazi put u kasni sat shvatih 'ko je kad ime je rekla oprosti, nisam ti prepozn'o glas Veli mi, davno sam znala mi smo na staklu tek topli dah nemam jos puno, al' i to bih dala da te bar jednom ugledam Poznato zvono i stan vrata otvorih sam a tamo sjene, tek oci njene i strah na licu umorne zene Ref. Rekla je odlazim, ovo je rastanak moram te i ovaj put' ostavit' al' mojom voljom to nece bit' Tisina moj je prijatelj stari a rijec drag i rijedak gost redam slike k'o cvijet u herbarij mislim na nju i prolaznost Ne gledam nikad' u dlan ponekad pobjeci znam od sitnih stvari i od zamora do ploce hladnog mramora Ref.
Tekst pesme
