Dok usamljen lutam duz obale rijeke mjeseceve zrake vode me kroz mrak U travi, k'o svijeca tad zablista zena u zuboru rijeke zacu se plac Lice joj njeno lopoc, cvijet bijeli a uzdasi noci njezin glas Sapatom vjetra prozivala je nekog da u krilu njenom odsniva san U nesvjesnoj zelji da osjetim zenu ispruzih ruku al' vec ne bje nje I sve sto osta od lopoc - cvijet zene tek je latice neke na crnoj vodi trag
Tekst pesme
