Tekst pesme

Vila

U pradavnom vremenu, kralja Tomislava tamo gdje je voda jadrana plava pratila je vila, viteza u boj u haljini dugoj, bijeloj, vjencanoj Molila se za njeg, cetiri jeseni zadnje su joj, njegovi macevi doneseni i odluci za njim poc, istu noc Ref. Najljepsa vila se spremila gluha noc, tad je zanijemila hladna je voda, njen vjecni dom zlatni dvori na dnu dubokom Vremenom se takva ljubav ne mjeri cuti moze se, za ljetnih veceri ispod zidina, pod svijetlom mjeseca kako vilin glas, iz vode jeca Ref.