Tekst pesme

Metalna prasina

Iz oblaka metalne prasine zlo samo se radja hrane ga poroci, lazi, prevare i kradja i dok tone ladja svega dobroga u nama potapaju je talasi, uzdize se tama Iz sfere prikupljam podatke, radim test rezultat uvek isti - 666 lampice pocinju da trepere, sistemi padaju u nesvest povorke misli crnih kao noc k'o da vode me na ispovest Obavestio bih svet, al' posto mreza je u kvaru smoren odustajem, palim cigaru kroz plavicasto svetlo gledam azotne kise gledam ksenonske reklame, sve su ulice kao klise Samo deo projekta za preporod sveta posle planetarnog rata, ova zemlja je ukleta jeza od dodira aluminijumske kragne bled sam u licu, ruke su mi hladne Hologram voljene me podseca na srecu ne znam tacno kako izgleda, al' iskreno pre cu izabrati laser za resenje svoga stresa u svetu vestacke inteligencije ja sam samo hrpa mesa Rodjen u inkubatoru, odrast'o u membrani zbog zakrivljenosti svemira sporo prolaze mi dani infrazeleni snop sa jonskim napajanjem rasteruje maglu al' ipak mozda je zabavnije posmatrati Zastrasujuce jato kiborg-ptica ili tromu povorku letecih zeceva-ubica mada poliuretanska navlaka moje fleksiglas fotelje (da, "F") gasi zelju za prirodnim, moje plasticne zelje Da jedem vestacko zelje, pijem sinteticko mleko svaka promena iz ovog ugla deluje potpuno daleko moja otudjenost od sveta i njegova od mene samo deo je propasti i apokalipse ekumene Tvorci virtuelne stvarnosti isli su do krajnosti dok jedem osecam ukus hrane, ali daleko je od stvarnosti opustoseni pejzazi deluju potpuno jednolicno ja osecam se slicno, nista vise ne primam licno Jer program je iz mog srca izbris'o osecanja u mozgu ipak imam softver koji simulira secanja moja lutanja, traganja na isto se svode ukus prociscenog vazduha i vestacke vode U meni nema svega nekada zivog moj svet je staklena kugla ispod oblaka sivog kao jedinka sistema shvatam samo sam deo jedan korak ja bih hteo, znam da nikad ne bih smeo Sinteza bice potpuna kad svetovi se stope ukoliko talasi toplote dotle ne istope sve oblike oko mene, i opipljive i sene znam da sledeci sam ja jer nekada bio sam dete A sada samo sam covek, simbol propasti planete u protivprirodnoj dimenziji ljudi lake su mete ljudi lake su mete