Tišina mora

Na put ces poci i mnogo toga sobom ces ponijet iz srca moga i stat ce vrijeme i blijedit zora ostat ce samo tisina mora Na put ces poci i vidjet luke nekom ces drugom pruziti ruke a nikog nece bit kraj tvog dvora samo ta pusta tisina mora Dani ce rasut snove sto zive sa tvojom pjesmom i pjesmom rive usnut ce mjesec u krosnji bora na tebe sjecat tisina mora Tihe ce noci na nas se sliti a tebe nece u njima biti ostat ce samo sto ostat mora taj gluhi spokoj tisina mora a iza tebe ko vjecnost spora dane ce osut tisina mora Sa nesto sjete i sitnih bora ostat ce samo sto ostat mora a iza tebe ko vjecnost spora ostat ce samo tisina mora