U ovo vrlo doba postmoderno osjecam se nekako postmortemno i ne trebas biti posebno bistar da vidis da si cijenjen kada si filistar Pozelis pobjeci iz svojih okova frenetika zivota i monetarnih tokova jalan i kivan spram kozmickog reda ti ne vidis svjetlo s onu stranu beda I cekas da ti se sreca osmjesi samo jos nada u sutra te tjesi na planeti robova, od maca snobova nicice su padali svi sto su se nadali I pun ti je kurac nosenja maski tutora, ktitora i misljenskih paski sa svakim danom sve ti je bliza kleta sudbina malog od kriza Iz pakla stvarnosti saljemo pusu cutim se ovog svijeta posljednji karat sad sam se konacno nasao na plusu dok pandur pokazuje devet i kvarat
Tekst pesme
