Sjela je na cesti rukom zasjenila sunce i dugo gledala u horizont On je vozio kao lud zatomivsi trnce srce je tuklo kao marsu na front I, odjednom, uz oblak dima zarezi masina razvukla je osmijeh i popravila vestu Ukrast ce je, znade za dispet svima ravno u Zagreb pa svojti u Pestu Ref. Uz njega je nikad nije bilo strah Zivot sa susjedima on je izucio za sofera sa stricem i strinom sve su dijelili bratski On je izopcen ´39 pred najezdom proletera zavrsili tamo gdje pricaju svapski Dobili su kcer jedne prosinacke noci smotuljak dobrote sto mirise na rosu On je radio na Aresu sivoj hamburskoj koci a nocu je sanjao da joj ljubi kosu Ref. Ona je pristavila kavu posluzila kolace nije bas svakoga dana da je mjesec sijecanj Tad je zazvonio telefon bio je to jedan od brace stara, zao mi je nije imao srece Otvorilo se more progutalo je barku potonuo je brzo zajedno s Aresom Naljutila se tada na mjesecinu jako svaki je ustap mracio s Aresom Ref. Usnula je mirno okruzena unucima i sanjala cestu vrucinu na Svilaji Uz miris kadulje i benzina u bijegu pred svima brige postaju sitne kao mrve sira na tavaji Opustila se suncem upijala zvuke sva opijena u ljetnom dezenu Sklopila je oci rasirila ruke on je dodao gas i zivot se odvrtio u trenu Ref.
Tekst pesme
