Vani su padali pijanci umjesto snijega bio je sijecanj ili januar, ne sjecam se vise pozvan u tudji stan sjedim u njezinoj sobi bez svjetla ona, u opasnoj dobi, a ja, poput pijetla Pricam joj pjesme ona se divila bedrima, dojkama, kukovima svim svojim sokovima ona se divila mojim stihovima, a ja sam pio vinjak Jedino sto je znala reci, pa to je krasno i meni je sve bilo jasno i uzasno i strasno i zao i sva bih blaga dao da mi se vrate rijeci sto sam joj reko, ali bilo je vec kasno Ona je lezala pored kamina i kao da se kaje rumena od vatre vina, plakala je i nehoteci grjesila jе milujuci jastuk misleci pritom da sam vuk koji ce skociti a ja sam bio pozvan, ako se nе varam u ovaj stan tek nesto popiti i sjedio sam potpuno miran Dosada je glodala tisinu, vatra se jarcala u kaminu a ona je pricala o svojoj macki i o ludnici u diskicu i o nekom crnom mladicu koji ima kola i deset milijuna na knjizici I meni je sad stvarno sve bilo jasno i rekao sam djevojcici pa to je krasno, to je zaista krasno i otisao sam padajuci sa snijegom po ulici
Tekst pesme
