Tekst pesme

Pjesma Rijeci (Karolina Rijecka)

Najvise volim, kad nasim gradom lutamo tiho Rijeka i ja culi sapat zove nas tom gradu dragom kao eho leti i sve je tu Rijeko, rodni grade ti si moja mladost mog zivota sretan cas Rijeko, rodni grade, zelim ti pomoci spasit´ te sudbe zle Rijeko, stari grade, mjesec kada Uckom Kvarner cijeli srebrom zabijeli Rijeko, bijeli grade, ja bih htjela tada vjecno mlada ostat´ tu Kad more strance u strasnoj oluji kida, rusi, lomi, tuce i grmi tiha luka moga grada tebe uvijek ceka da ti zaklon pruzi, tihu ruku A svijetla grada u prvom sumraku pale se, i blijeste, put Trsata, tvrdje stare streme ka zrcalu svoda grad od zvijezda nebom hoda O, kako dise topla noc Rijeke i tiho nocna zvona zabruje ti, stari, uvijek ponosni grade ostajes nama vjecno mlad Kad sklopim oci, u snu vidim jasno snjeznu Ucku, Lovran, Opatiju malu zelim ostat´ na tvom zalu jednom postat´ Rijeko, ti i ja