Istina je ovo niste culi kako su se biseri prosuli dvoje mladih iz Podrinja brate za vjencanje spremali su svate Mlad je momak malo para skupi zlatan prsten djevojci da kupi da se uzmu oni tada rijese njihov prsten tugom kovan bjese Sijao je kao sunce sjajno sa njim tugu skrivao potajno na njemu su neke cini bile mladom momku zivot unistile Na vjencanju prsten dragoj dade u dusi mu neki bol zastade zagrli je na koljena klekno svojoj dragoj ovako je reko Nemoj draga da ti bude zao sto se nisam sa tobom vjencao ja umirem, s tobom se rastajem prsten tuge tebi draga dajem Nemoj za mnom da ti suze teku uzmi prsten, baci ga niz rijeku neka voda cini mu izbrise da se tuga ne ponovi vise Zadnje rijeci djevojci izusti tjelo klonu, svoju dusu pusti tu ga draga poljubi u celo vjencanicom prekrila mu tijelo Iz oka joj suza je potekla svome dragom ovako je rekla ne umiri, ne odlazi sada nisam te se nagledala Mlada moja majka nece izdrzati sto te svojim zetom nece zvati nikada te prezaliti necu prsten tuge unisti nam srecu Nek je proklet zlatar sto ga kova zalosna je bila prica ova
Tekst pesme
