Jedan dječak mali na peronu čeka pahulje mu snijega blistaju u kosi zagrlio nježno svoje breme tuge svoje breme tuge što je svijetom nosi Ref. Njegov tužni pogled pade na grad sivi još poneki titraj nade ga oživi u rukama komad posnog hljeba nosi samo reče sjetno ja se vraćam Bosni u rukama komad posnog hljeba nosi i reče mi sjetno ja se vraćam Bosni Bol pritišće dušu veći od planine šta si kriv da svoga doma nemaš sine svi će oni jednom morati pred Boga djetinjstvo mi srušeno, nemam nikoga Ref. Skrivao sam suze, pričao mu dugo da njegova tuga mora doći kraju sklapao je oči ko da budan sanja kako grli majku u svom rodnom kraju Ref.
Tekst pesme
