Jednog divnog dana u Mostaru gradu vidio sam krsnu hercegovku mladu krsnu i lijepu sto uzdahe mami vatrenog pogleda i grudi pomamnih A u predvecerje kad se svjetla pale tad pruzaju miris ruze rascvjetale od sevdaha majko sva mi gori dusa dok Neretva tiho sumi i pjenusa Sa Veleza blagi povjetarac piri okolo Mostara tisina se siri iz tisine nijene i zvjezdanog sjaja nista se ne cuje osim uzdisaja Sve to moje oci gledaju i placu zarobljena srca tako njezo sapcu krsna hercegovka moga oka zjena ostace zauvijek njezna uspomena
Tekst pesme
