Marija

Ref. Sta ce mi dukati kad mladost nestaje u srcu ranjenom tuga ne prestaje svi bijeli jastuci, marame svilene sta ce mi dukati kad on nije kraj mene Ona je voljela njega srcem, iskreno, posteno u njenim ocima to nije moglo ostati skriveno Svjedok je Bog bila je bez ikog svog cijelo selo je znalo za ljubav iz sokaka tog Sreli su se pokraj stare sljive di su vranci pasli njih dvoje ko da su jedno za drugo i rasli A on je volio svoje konje, hrastove, ravnicu slavonsko nebo, zlatno zito svirat' tamburicu Svaku crtu, svaku tocku na njenome licu i jedino s njom htio je podizati dicu Bio je skoro siromah al' je bio posten momak kad su si rekli da vec je dobila i stomak Dijete na putu a slavonski zivot je znoj no ona je bila njegova on je pripad'o njoj Bili su sretni, da kol'ka god bila muka ta ljubav im nisu mogli kupiti sake i sake dukata A onda dosla je zima prvi snijeg je pao ona je potajno zeljela haljinu a on je znao Zivjeli su skromno al' mu nije bilo zao pa on bi svoju krv i sve na svijetu za nju dao Upreg'o je konje da krene putem grada do tamo pet sela snijeg je pocinj'o da pada Na rastanku je rek'o ide po poslu sada mislio je, kad se vrati bit ce ljepsa nego mlada Ref. Jos pricaju starci mladji rijetko ko da sjeca se ne pamti se od tog strasnog dana takve mecave Kako se bas tada uvecer vrac'o iz grada sve je vise sumnj'o da postoji koja nada Da veceras dodje kuci jer mecava bila jaka ni konji nisu htjeli pa se sklone kod zemljaka Sta ce, mora cekat' ne preostaje mu drugo nego da se vrijeme smiri kol'ko god da treba dugo Jos od onog casa dok je napustao Osijek zamisljao joj usne dok se razvlace u osmijeh S haljinom na dar kad joj pokuca na vrata i osjeti njezne ruke oko svoga vrata Gled'o je kroz prozor slus'o otkucaje sata pitajuci se, pa dokle ce jos snijeg da pada Al' upravo tada dok se prognoza nagadjala u tom istom trenu kod kuce mu zena radjala S pogledom na vrata cvrstom nadom da ce doc' njeni drhtaji i bolni krici rezali su noc I place jadna, sama jer bol ko nikad boli al' bi bilo puno lakse da dragi kaze da je voli Samo Bog je znao u kako je teskim mukama dozivala svog dragog da ga cvrsto primi rukama On nije cuo kol'ko je htjela biti s njime i da joj zadnja rijec na usnama bila njegovo ime Ref. Vec je bilo blizu podne kad je u selo stupio potjer'o je konje i jos jednom bicem lupio U ruci cvrsto drz'o haljinu sto je kupio kad vidi u daljini u crnini svijet se skupio I prepozno si bracu mater i cacu i jos pola sela al' zasto su svi u placu I zasto se iz kuce cuje jauk i galama al' nije stig'o pitat' Marija nije s nama Rekla mu je mama jedva nekako kroz suze kad je utrc'o u kucu oko nje crne bluze On njeno tijelo uze preklinj'o je da ustane iz ociju suze nisu mogle da se zaustave Pade na koljena jecajuci moja voljena isplak'o je dusu al' ga je sve vise boljela I vik'o, zasto, Boze i da zivot nije fer al' srce nadje utjehu kad ugleda rodjenu kcer Primi je u narucje dijete mu rasvijetli tamu rece, zvat ces se Marija u sjecanju na mamu Poljubi malu damu stavi je uz mrtvo tijelo da dragoj obuce haljinu andjeli nose bijelo Kazu, sam ju je sahranio ispod stare sljive ljubeci danima koru gdje je urezala ime Nikla tuga iz njive nikada hladnije zime i samo sjecanjem je vrati medju zive Ref.