AdastraNepozvani gost

O, zar citav svijet je sam
i zaboravlja vrline
duhovne visine
zavladala je moc

Nepozvana gosta
kojem nikad nije dosta
neiskvarenih dusa
kojeg svatko slijepo slusa

A ja kao buntovnik u noci
suputnik mi sjena
kao i ti svakog trena

Dizem zastave da stoje
stavljam ratnicke boje
jer ja nedam da nas kroje
vec da budemo dvoje

Ti i ja kao buntovnici noci
cvrsto vezani ko stijena
spojeni od prvog trena

Digni zastave da stoje
stavi ratnicke boje
i ne daj da nam kroje
vec da budemo dvoje

Laz, laz je da si sama
laz je da vjecno traje tama
jer zbog tebe ja zivim

Kad obuzme te tuga
ti joj ne daj da se ruga
hajde pridruzi se, kreni
uklesano je u stijeni
tvoje srce je u meni