Ispuhanoj je lopti igra upitna i teska
mutna voda, talog svoda
vjecnu mladost mreska

Udari o tlo kad te puna Luna gleda
tvoja koza mira ne da
sva od zvijezda, sva od meda

Lako, tek tako
vjetrom ti si pokrenuta
haljine raskriljenih skuta
bez brige, vec na pola puta

A puteva je pred tobom
kao u lopte bridova
a stopa k’o u Danice
za prehodano do tada

Nisam iglica na boru uz obalu
da od zacetka snivam bezdan

Zna li ona ponajvisa sto je korijen
ili se utkana u nebo oduvijek osjeca pticom