Napokon smo sami
u tom dvorcu praznom
umorna od puta
ostala si sa mnom

Bijela si i mirna
kada sklapas oci
predjelima sjajnim
sada cemo poci

Nema na tvom licu
nemira, ni sjene
zauvijek si, draga
zaspala uz mene

Sigurni smo sada
njezna si i plaha
ali, ovdje nema
zivota, ni straha

Sad nas more cuva
sad nas kriju kise
jedno zvono zvoni
ne cujem ga vise

Tonemo u mraku
ali, tu, gdje lezis
probija se svijetlo
ili mi se smijesis

Sad nas more cuva
sad nas kriju kise
jedno zvono zvoni
ne cujem ga vise