Dok gledam kako stojis tu
i bijes obuzima te svud
ja ne znam sto bi mog’o rec’
no, samo, dosta mi je vec

U vinu koje popih sam
utopio sam citav jad
jer, zivot moj je kao noc
o, kad bi samo htjela poc’

To tijelo tvoje dobro znam
bez nade sada stojim sam
ja nemam snage, ti to znas
upropasten je zivot nas

I trpim tvoj karakter los
no, sto da tebi kazem jos
ponekad zelim da je kraj
udavit’ bih te mog’o, znaj

O, kako izmjeni se svijet
u ovih dvadeset i pet

Gledam samo krevet svoj
ogrtac nezakopcan tvoj
i carape do samog tla
a neuredna ti si sva

I ja se pitam svaki dan
kud ode nekadasnji san
i sto je bilo s nasim snom
da prodje on, da prodje on

Ne mogu da ti cujem glas
i umor pada medju nas
o, prijatelji, kakav lom
u srcu mom, u srcu tvom

Da jednom barem sutjet’ znas
al’ ne, ti samo brbljas, bas
jer, rijeci grube, rijeci zle
k’o kisa padaju na tle

A otrov tvoj, i sav taj jad
otrovat’ svijet bi mog’o sad

Pa, ipak, cesto mislit’ znam
kraj tebe kada lezim sam
da moja zena jos si ti
da nisu mrtvi snovi svi

Ao, kad bi smrsat’ mogla bar
za srecu nitko nije star
a pudera, i sminke trag
jos uvijek bio bi mi drag

I osmijeh mlad na licu tvom
jos uvijek mio srcu mom
jer, ja necu da je svemu kraj
dok u tvom blagom oku sjaj

Za mene znaci citav svijet
u ovih dvadeset i pet

Budi opet njezna, budi san
o davnoj sreci koju znam
jer, i sad, ja te zelim svu
da budes tu, kraj mene, tu