Vijekovima odavnina
nemirno je oko Knina
od kad ovaj svijet postoji
stalno ginu Srbi moji

Preko puta balvan pade
stavili smo barikade
radili su nama svasta
vise Srbin ne oprasta

Od kad sunce zemlju grije
od kad troglas stijene vije
Srbi ginu i krv liju
drugi pisu istoriju

U žzivotu sve se mjenja
osim Srba i kamenja
dok ocima svojim gledam
Knina ne dam, Knina ne dam