Malu kucu, krov od slame
vezu drage uspomene
sesnaest ljeta imala je
i sa njima svoje sne

Na rastanku dusa pati
svaka suza nove boli
sreca da joj kcerku prati
na krunici majka moli

Ref.
U crnom svijetu velegrada
sto ga krije gusti smog
zeljela je da se vrati
u toplinu doma svog

Sve sto traje, kajala se
uvijek jednom mora proci
ljubila je druge oci
svake noci, svake noci

Fini ljudi, srcem prosti
dali su joj mnogo para
umrla bi od zalosti
da to cuje majka stara

Kazala bi rijeci ove
bogatasi sijede brade
sotona vas k’ sebi zove
proklet da si velegrade

Ref. 2x