Kroz noc i vlagu
divlje guske sele na jug
i bolno kricu
osjecam, zelim da
neku tuznu napisem pricu

Kako odnose one svom
na krila svoja bijela dva
iz duse moje drago nesto
i ne znam put, ne znam stat’

Ne mjerim vise vrijeme na sate
al’ po vrelom suncevom hodu
dan mi je kad njene oci se vrate
a noc kad ponovo odu

Divno je bilo, priznajem srcem
trenuci staze, usne i lisce
sve, cak i suze sto teku licem
i njeno tijelo dok ima me sto drhce

Vjerujem, prastam, cekam i molim
da vrati netko sve one dane
ali kasno je, zasto da volim
kad listovi ljubavi nase
pali su s grane