Vrijeme kao da nesto skriva
od mojih prozora mrak pravi ogledala
znam samo to da si ziva
i da prkosis jos, da se nisi predala

Koje misli covjek sad da zove saveznicama
koje rijeci da izgovara
kome da vjeruje
znam, nema slika koje mogu

Da izbrisu godine nepovjerenja
nema rijeci koje mogu
da opisu stradanja i ponizenja
stop za sve sto sam ja, za sve moje ideale

Al’ evo, ziv sam i nasmijan
moje rijeci nisu pucale
sakrit cemo se od demokratije
od svih tih boraca za ljudska prava, od drzava

Pobjeci cemo od apatije
poljima posutim makom
na ruci s nekom novom trakom
moja mala djevojko
moja mala Zidovko
moja mala djevojko

Mi dobro znamo kako je to
kad pristojni ljudi glave okrecu
samo se cuje escajg za vecerom
dosli smo ovdje jedni drugima

Reci sta nas boli, onako iskreno
ovo je pozarno tlo
na kojem isto zlo dobro zaklanja
samo je jedna iskra dovoljna

Ili da plane sve ili da sve obasja