Zivot je more, pucina crna
po kojoj tonu mnogi sto brode
nije mi srce plasljiva srna
ja se ne bojim velike vode

Lome me vali, nose me struje
oseka srece, a tuge plima
siba me nebo bicem oluje
al’ jos se ne dam i jos me ima

U jutra rana plase me senke
minulih dana
secanja mutna kao u lazi, kao u snu
ipak se borim, ipak se nadam
sve manje letim, sve vise padam
i sve su jace ruke sto me vuku dnu

Mozda ce zena svilenog bedra
koja me zove i pruza ruke
uliti vetar u moja jedra
do nove zene, do nove luke

Zivot je more
zivot je more
zivot je more