Kol’ko nisko idemo, moze li uopce nize
mozda nam se dig’o zanos
al’ standard nam se ne dize
dani ponosa i slave
i minusa na tekucem
mi ne zivimo, mi prezivljavamo
sta ostavljamo nasem buducem narastaju
dugove, racune, rate kredita nas guse
a nemamo ni kune
kombiniramo kako odgodit’ placanje
bar za desetak dana
jebo zivot kad na karticu se kupuje hrana
di smo sad, stara stednja se otopila
osla na ono bitno
pojela se i popila
bez svega smo ostali
prenaglo nas je pogodilo
ko uopce zna sto se to
prek’ noci dogodilo

Koga da pitam, brate
ko ce mi dat’ odgovore
reci bilo sta osim
da je moglo biti gore

Sve te tisuce, hiljadarke, konjanici i rudari
stavljani davno na stranu
za neki san da se ostvari
nestali u brojkama
brojke ko snijeg okopnile
dok mi smo prezivljavali
zivotne stvari poskupile
i di smo sad
napokon mirni, napokon slobodni,
napokon u svojoj drzavi
al’ sad smo siromasni
dali smo svoje snove
za ovu zemlju i nije nam zao
al’ usput se nasao
domoljub veci od nas
pa pokrao sav visak
radili, al’ nisu nas cijenili
mjesecima cekali da plate
trud sto smo ulozili
di smo sad, opet sve ispocetka
za kol’ko nisko idemo
od ponedeljka do petka
kol’ko danas vrijedi nas rad
imali smo, sad nemamo, di smo sad

Ref.
Samo zivimo iz dana u dan
i svaki san davno nestao je izbrisan
koga da pitam, brate
ko ce mi dat’ odgovore
reci bilo sta osim
da je moglo biti gore

I di smo sad (di smo)
jos cekamo bolje sutra
mozda naivno se nadamo istim stvarima
dok iznutra cijeli sistem zakazuje
nema pravde da nas stiti
nema postene vlasti, sve sami konvertiti
obecanja su jeftina
a zivot je tako skup
pa su uzor kriminalci
sta ces, nije narod glup
hoce standard, hoce lovu,
hoce zivit’, hoce sve
a to cekaju i cekaju
i cekaju i popizde
jer nema smisla, rezije su visoke
minus je preduboko
sve to traje predugo, narod puk’o
jedni kukaju sto jucer bilo
bolje je neg’ danas
drugi divljaju, galame
dok ih puca nacionalni zanos
i pitam te, pitam te
di smo sad
dalje radimo na crno
ispod cijene, al’ do kad
ko ce vratit’ dostojanstvo,
ko ce platit’ punu cijenu
dat’ nam tol’ko kol’ko vrijedimo
da stvari jednom krenu
vise gubimo strpljenje, samo brojimo probleme
sve sto imali smo nemamo
i tesko nam je breme
pa na kraju svatko zapita se
kolko nisko spao sam
pa kako onda ostat’ ponosan

Ref.

I reci mi da smo mogli promijeniti svijet
reci mi, molim te
i da ce djeca sto dolaze
imat’ nasljede za ponijet’
i reci mi da nismo
sve dobro unistili
reci mi, molim te
i da cu moci
mirno spavati od savjesti

Reci mi da mozemo izgraditi
da nije prekasno
i ako zakazem daj mi snage
stvorit’ nesto prekrasno
i vec sutra volio bih otvorit’ oci
pa da budem zahvalan
al’ ne mogu pa stisnem zube
i hodam iz dana u dan