Veceras nece ni’ko
pozvoniti na vrata
daleko iza nas je
i uspon i pad

I jedino zbog tebe
odijelo i kravata
i sve ce biti kao
kad sam bio mlad

Slavit’ cemo sami

Veceras ce, k’o nekad
uz vino i uz svijece
upaliti se tiho
onaj isti plam

I ispunit’ cu pjesmom
i okititi cvijecem
tu kucu sto je za me
utvrda i hram

Slavit’ cemo sami

Zaplovit’ cemo tako
i slusat’ cemo more
a preko nas ce jugo
prebaciti plast

I tek cu tada znati
da ne treba mi drugo
kad nisam kao nekad
ni zao, ni tast

Slavit’ cemo sami

Zaboravit’ ce gosti
i djeca ce otici
ne osjecam zbog toga
ni tugu ni bijes

Natocit’ cu ti vino
i opet cu ti prici
da poljubim te njezno
i zamolim za ples

Slavit’ cemo sami