Hej sudbino moja, moja zalosti
nemam nikog svoga da me utjesi
ljubav najvecu sam drugom pustio
kljuc od svoje srece na dno bacio

Cuo sam od majke sa njim sretna je
rodila mu sina, e pa neka je
krivim samog sebe, Bog me kaznio
na sve strane svijeta dusu raznio

Lutao sam svijetom sebe trazio
lijek za svoju dusu nisam nasao
osta gorka rana da me podsjeti
na nesretnu ljubav sto me zarobi