Haris DzinovicKalup tvoga vrata

Sada je hladna postelja
a kako je nekad gorjela
jos pamte zidovi

Kad bi od nule ponovo
njoj bi se opet trovao
opet bi svega mi

Sjecanje me to ponese
i na jastuk nju donese
pa ozive svuda njeni tragovi
da se takva ljubav ne zaboravi

Ref. 2x
Moj je jastuk kalup njenog vrata
ne moze u njega uci svaka
po otisku njenom druge biram
oci kad sklopim kao nju da imam

Ona je bila ostace
za kojom srce uzdise
i vjetar sumi ne dise

Dodje mi sve da ostavim
kraj nje da legnem ostarim
pa se ne probudim

Ref. 2x