Djurdjic, sitan cvjetic
skroman, tih i fin
drsce, strepi i zebe
kao da je zima

Zvoni bijele psalme
snjeznim zvoncicima
potajno, kraj vrbe
gdje je stari mlin

Pramaljeca blagog
ovaj rosni sin
najdrazi je nama
medju cvjetovima

Boju i svjezi miris
snijega i mlijeka ima
nevin, bijel i cist
k’o cedo, suza i krin

Visega zivota, otkud slutnja ta
sto je kao glazba budi miris cvijeca
gdje je tajna duse, koju djurdjic zna

Iz djurdjica dise nasa tiha sreca
miris tvoga bica, moja ljubavi
slavni drobni djurdjic, cvjetic ubavi