Ibrica JusicJa ne znam

Ja ne znam sto se zbiva
i na sto sve to sluti
i sto se s kisom sliva
i okno moje muti

Ja ne znam tko to kuca
i koga nocas gubim
al’ znam da srce kuca
i znam da jos te ljubim

Ja ne znam sto da zborim
i kako doc’ do daha
kad novine rastvorim
i vidim scene straha

I citam gusta slova
o pokoljima grubim
ne zelim takvih snova
vec hocu da te ljubim
vec hocu da te ljubim

Ref.
Ja ne znam da l’ se varam
i koga to da pitam
da l’ moguc je i stvaran
taj svijet o kojem citam

Jer ne bih htio florom
da postelju brubim
vec svaku noc i zorom
da grlim te i ljubim

Ja ne znam sto se radi
i gdje su pravi puti
o nevolji i gladi
ne zelim vise cuti

I ne vjerujem nikom
vec bjezim s njima grubim
i zanijet tvojom slikom
jos grlim te i ljubim,
jos grlim te i ljubim

Ja ne znam kad je vecer
i tko ceka iza ugla
al’ slutim da se pece
na vatri cijela kugla

Tad htio bih da morem
k’o brod na pozdrav trubim
jer nisam nego stvoren
da grlim te i ljubim, da grlim te i ljubim