Jacques HoudekUmrijeti s osmijehom

Jednom si otisla sama
onda sam dusu predao bogu
da spoji niti nad nama
sretan sto ponovo mogu

Grliti nebo i smijati strah
i slusati nekog, a gubiti dah
i kriviti sebe sto drugcije ne znam uzalud

Ref
Jer samo tebi vjerujem
al’ ova me bol preduboko takla
a tebi prodje kao da
ispijes krv na rani od stakla

Svejedno je sve drugo je laz
preostaje mi prejako te zavoljeti
koracati snom
pa umrijeti s osmjehom, ponovo

Kao za inat se krije
i otrov i melem u zeni
a vrag se ponovo smije
dok sreca raste u meni

Sve pocinje opet i nije me strah
slusati nekog, a gubiti dah
i kriviti sebe sto drugcije ne znam uzalud

Ref.